I

PRVOBITNI PRINCIPI HEUTERANIZMA

Dok je mlad, nezreo, u velikoj meri nepromišljen, čoveku se čini da će živeti večno, da će relativno lako naći rešenja za mnoge probleme, da će se neki od njih čak sami rešiti. Zato pojedinac u periodu sazrevanja nije zabrinut za svoju sudbinu.

Tako se tokom proteklih vekova ponašao i ceo ljudski rod, donedavna konglomerat pretežno nezrelih i nepovezanih ljudskih zajednica. Život na ovoj planeti on nije uništio samo zato što je bio na niskom naučnotehnološkom nivou.

Na kraju drugog milenijuma, međutim, čovek ima velike mogućnosti da uništi i sebe i sav život na Zemlji. Odnedavna se on, i hotimično i nehotice, upustio u to uništavanje, te ima istine u tvrdnji skeptikâ da smak sveta već traje.

Srećom, pogubna šansa još nije u potpunosti iskorišćena, nada još nije ugašena. Na razmeđi milenijumâ čovečanstvo postaje zrelo i celovito biće, a njegovi umni i dalekovidi pripadnici, kojih je sve više, shvataju da se globalni problemi neće rešiti sami od sebe, čak ni parcijalnim akcijama pojedinih ljudskih grupacija, nego radikalnim promenama u čoveku i u svetu kao celini.

Nisu brojni putevi spasa od kataklizme koja preti. Jedan od njih je stvaranje Heuteranije, sveta koji će se veoma razlikovati od dosadašnjeg i sadašnjeg. Zametak tog novog sveta je u Prvobitnim principima heuteranizma.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

1. DEMOGRAFSKI PRINCIP

Čovečanstvo je odiskona

stihijski evoluiralo u svakom pogledu,

pa se stihijski i množilo.

Krajem drugog milenijuma

prekomeran priraštaj stanovništva

postao je najveći svetski problem,

iz kojeg, neposredno ili posredno,

proizilaze gotovo svi drugi problemi.

Demografska eksplozija je katastrofalna

zbog toga što svaki pojedinac,

naročito u razvijenim zemljama,

u toku svog života

direktno ili indirektno potroši

veliku količinu raznih vrsta goriva,

pesticida, veštačkih đubriva,

deterxenata i drugih štetnih materija.

Stoga početkom trećeg milenijuma,

u epohi Heuteranije, čovečanstvo treba

da počne kvantitativno da se smanjuje,

a kvalitativno uvećava, i taj proces

treba da traje sve dok čovek ne prestane

da truje i sebe samoga i ostala živa bića.

Čak i ako u svim regionima sveta budu

eliminisane najveće socijalne nesreće,

siromaštvo, boleštine i glad,

neće biti potrebe za prevelikom

populacijom na Zemlji.

Čovečanstvo nije zajednica insekata,

mentalnom sklopu i ukupnom životu

njegovih subjekata

najviše bi odgovarao kvantitet

od dve milijarde ljudi.

Milijarda bi trebalo da bude minimum,

a tri milijarde maksimum

svetske populacije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

2. EKOLOŠKI PRINCIP

Poremećaj ekološke ravnoteže

evidentno je najstrašnija posledica

intenzivne eksploatacije

zagađujućih resursa i preterane

upotrebe štetnih hemikalija.

Svaki čovek je,

po diktatu naučnotehnološke epohe,

u manjoj ili većoj meri zagađivač

životne sredine,

te svaki treba da oseća

grižu savesti i gnev prema onima

koji ga primoravaju da bude

saučesnik u uništavanju prirode.

A oni neodgovorni, bezumni i bezobzirni

moćnici koji forsiraju abnormalnu

proizvodnju otrovnih materija,

krčenje ogromnih šumskih kompleksa

i druge destruktivne aktivnosti,

mogu se smatrati zločincima

protiv čovečanstva

i celokupnog života na Zemlji.

Zamena fosilnih i nuklearnih goriva

sunčanom energijom,

svođenje proizvodnje i upotrebe

štetnih materija na najmanju meru,

sanacija šuma i drugih zelenih površina,

čišćenje zemlje, vode i vazduha,

biće, u heuteranističkom periodu,

izuzetno važni zadaci čovečanstva.

A kad se biološka čistoća vrati

među živa bića, kad se uspostavi

globalna ekološka ravnoteža,

njeno održavanje biće permanentna

preokupacija ljudskog roda

dok je sveta i veka.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

3. EKONOMSKI PRINCIP

Stvaranje materijalnih uslova

za što atraktivniji život svih ljudi

i održavanje ekološke ravnoteže

biće u dogledno vreme glavne

determinante ekonomske delatnosti

stanovnikâ ove planete.

Rast kvantiteta dosad beše

jedan od osnovnih zakona te delatnosti.

U heuteranističkoj epohi,

koja se može nazvati

i epohom ljudske samoregulacije,

obim proizvodnje materijalnih dobara

svakako će prestati da raste,

zatim će jedno vreme opadati,

da bi se napokon ustalio na nivou

koji bude odgovarao veličini i novom

načinu života svetske populacije.

Kvalitet proizvodnje materijalnih dobara,

kao i kvalitet samih tih dobara,

neprekidno će da raste.

Proizvodni procesi biće automatizovani

i zatvoreni, a zagađujuće sirovine

i otrovne hemikalije biće zamenjene čistim,

po zdravlje svih živih bića

neškodljivim supstancama.

Ekonomično iskorišćavanje sunčane energije,

sveopšta primena elektronike,

procesi i produkti bazirani

na dostignućima mikrobiologije

i genetskog inženjeringa,

proizvodnja neškodljivih supstanci

i osvajanje kosmosa

zacelo će biti osnovni elementi

ekonomske delatnosti

u epohi Heuteranije.

 

 

 

 


 

 

 

 

 

4. POLITIČKI PRINCIP

Heuteranistima će se

početkom trećeg milenijuma

moći smatrati svi pojedinci

koji budu želeli da čovečanstvo

sebi i svetu obezbedi

dugovečnu egzistenciju na način

formulisan putem ovih

i budućih heuteranističkih principa.

Jedni će ljudi biti pasivni pobornici

ideje heuteranizma,

drugi će biti aktivni subjekti

heuteranističkog pokreta.

I jedni i drugi treba da imaju na umu

da će se njihovi heuteranistički snovi

moći ostvariti,

ili njihove zablude bezbolno ispraviti,

u svakom demokratskom društvu,

bilo ono kapitalističkog

ili socijalističkog uređenja.

Te dve društvenoekonomske formacije

sve više se zbližavaju,

a u dogledno vreme će neminovno

roditi treću, heuteranističku, koja će

imati najbolje odlike oba roditelja.

Prema tome, osnovni politički

cilj heuteranista ne treba da bude

osvajanje vlasti po svaku cenu

i nasilna promena društvenog uređenja

zemlje u kojoj žive, nego stvaranje

uistinu demokratskog društva,

u kome će svaka ljudska jedinka

ili grupacija

moći da izlaže svoje ideje

i da se na kulturan način bori

za njihovu realizaciju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

5. ORGANIZACIJSKI PRINCIP

Da bi jedan pokret bio delotvoran,

treba da bude valjano organizovan.

No osnovni cilj heuteranista je

predočavanje čovečanstvu

koherentne i upečatljive opomene,

a od svih ljudi na planeti zavisi

hoće li oni ovaj svet

učiniti boljim ili ne.

Stoga je postojanje heuteranističke

filozofije i ideologije bitnije

od postojanja heuteranističkog pokreta.

Čovek današnjice poznaje

i demokratska, i poludemokratska,

i nedemokratska društva.

U prvima će heuteranisti,

ako budu želeli,

najlakše osnivati svoje organizacije,

u drugima i trećima

osnivanje takvih organizacija odvijaće se

u teškoćama, naporedo sa borbom

za vladavinu razuma i naroda.

Neka društva su već sada,

na kraju dvadesetog veka,

tako blizu ostvarenja

heuteranističkih ideala

da u njima ni u epohi Heuteranije

neće postojati velika potreba

za organizovanim heuteranističkim pokretom.

Ipak, ako ideja heuteranizma

zaživi pravim životom,

u toku dvadeset prvog veka zacelo će,

radi što efikasnije borbe

za spas čovečanstva,

u svim zemljama sveta postojati

heuteranističke organizacije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

6. PACIFISTIČKI PRINCIP

U daljoj i bližoj prošlosti

čovečanstvo je,

zbog nesavršenosti ljudskog bića,

bilo prožeto bezbrojnim antagonizmima,

koji su vrhunac dostigli

u dvadesetom veku.

Prevazilaženje tih antagonizama

jedan je od osnovnih

uslova za opstanak ljudskog roda.

Greše svi oni koji smatraju

da su ratovi neizbežan začin istorije.

Notorna je činjenica da su oružani sukobi

posledica ljudskog egoizma

i društvenoekonomskih nepravdi,

ili, šire gledano, sporog uzdizanja

ljudskog bića od životinje

ka čoveku u najvišem smislu reči.

U dogledno vreme ljudi će biti

duhovno i materijalno bogatiji nego sada,

društvenoekonomske nepravde

biće najvećim delom iskorenjene,

pa će i oružani sukobi biti eliminisani.

Utoliko pre što su oni,

zbog naučnog i tehnološkog progresa,

za opstanak čovečanstva izuzetno opasni.

LJudi, po svoj prilici,

ne mogu bez rivalstava, te će,

kad jednom prestanu da ratuju oružjem,

nastaviti miroljubive borbe,

takmičenja u stvaranju

duhovnih i materijalnih dobara,

u kreativnim i relaksativnim

aktivnostima, koje čovekovu svakodnevicu

i ukupnu egzistenciju

čine sadržajnijom i lepšom.

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

7. KULTURNI PRINCIP

LJudi su, kao nesavršena bića,

oduvek gledali,

a mnogi i danas gledaju

u prvom redu vlastite neposredne interese.

Samo veoma kulturni pojedinci

zaokupljeni su na pravi način

tako golemim i naizgled

maglovitim problemom

kao što je opstanak čovečanstva.

Da bi takvih pojedinaca bilo što više,

potrebno je da kultura prožima

najveći deo života svakog čoveka.

Jedan od njenih osnovnih zadataka je

oslobađanje ljudskog bića od egoizma.

Duhovna širina, objektivnost

i tolerancija najuočljivije su

karakteristike kulturnog čoveka.

Ali oslobađanje od egoizma,

u duhovnom i materijalnom bogatstvu,

ne znači i odricanje od životnih radosti.

Ako se ima na umu da je kultura

zbir svih čovekovih pozitivnih

tekovina i aktivnosti,

uključujući i promene u njemu samome,

može se zaključiti da nju,

uzetu u najširem smislu reči,

čine pozitivni elementi nauke, umetnosti,

ekonomije, politike, relaksacije

i drugih ljudskih delatnosti.

Ove delatnosti, prvenstveno

nauka, umetnost i relaksacija,

u epohi heuteranizma

biće osnova svakodnevnog života

velike većine ljudi

na svim meridijanima sveta.

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

8. ETIČKI PRINCIP

Novi svet može stvoriti

i činiti sve boljim

samo novi, veoma kulturan čovek.

On će biti uman, objektivan i tolerantan,

demokratičan i pravičan,

otvoren za sve promene

u sebi i u svetu,

oslobođen od nacionalnih, rasnih, klasnih,

generacijskih, polnih i drugih predrasuda.

Putem naučnog i tehnološkog progresa

čovek je sebi stvorio mogućnost

da se sve više meša u delovanje prirode.

To je vrlo velika i vrlo opasna šansa.

U epohi samoregulacije gospodar planete

moraće pomno da preispituje

i kontroliše kako svoju nutrinu

tako i procese koji se,

zahvaljujući u velikoj meri

i njegovom delovanju, dešavaju oko njega.

Ovom promišljanju

vlastite delatnosti

naročito često će biti dužni

da pribegavaju, i već treba

da pribegavaju, moćnici i eksperti

koji mogu da utiču na odvijanje stvari

u domenu ekologije i genetskog inženjeringa.

Kontrola svih čovekovih delatnosti

može biti efikasna

samo u demokratskim društvima,

u dobro povezanom i harmoničnom svetu.

U takvom svetu o svim problemima,

lokalnim i globalnim,

odlučivaće svi ljudi,

a ne samo vlastodršci, eksperti

i odabrani predstavnici naroda.

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

9. KOMUNIKACIJSKI PRINCIP

Naučne, umetničke, poslovne,

oficijelne i privatne veze među ljudima,

u regionalnim i planetarnim razmerama,

u narednom će periodu biti još brojnije,

raznovrsnije i čvršće nego u tekućem.

One će značajno doprinositi

duhovnom i materijalnom razvoju,

ujedinjavanju, harmonizaciji

i demokratizaciji čovečanstva.

Osim toga,

blagostanje heuteranističke epohe

pružiće ljudima mogućnost da svoj život

obogaćuju na najrazličitije načine,

pa i na mnogobrojnim putovanjima.

Da bi ta putovanja bila što prijatnija

i korisnija, da bi naučnici, umetnici,

poslovni partneri, turisti,

svi ljudi na svim kontinentima

međusobno što lakše

usmeno i pismeno komunicirali,

potrebno je da se čovečanstvo opredeli

za jedan zajednički, naučno oformljen,

gramatički i pravopisno jednostavan,

a leksički i izražajno bogat jezik,

kojim će se, pored maternjeg i,

u višejezičkim sredinama, jezika sredine,

služiti svi stanovnici planete.

Najbolje bi bilo, s obzirom na to

da verbalno komuniciranje

ne bi trebalo da jedne ljude

stavlja u superioran,

a druge u inferioran položaj,

da to planetarno sredstvo sporazumevanja

bude esperanto ili neki drugi

nacionalno neutralan jezik.

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

10. HEDONISTIČKI PRINCIP

Bezbroj ljudskih generacija,

delujući manje ili više racionalno,

često ulažući u to delovanje

ogromne napore,

neretko podnoseći svakojake žrtve,

davalo je tokom proteklih vekova

obol duhovnom i materijalnom

napretku čovečanstva.

Taj proces je nezaustavljiv.

On je hiljadama godina bio

isključivo pozitivan, sve dok nije,

u naučnotehnološkoj epohi, postao i opasan.

Svako zna da će se pozitivne tekovine

i dalje iskorišćavati i unapređivati,

ali valja shvatiti da je sada

takođe veoma važno, možda najvažnije,

negativne tekovine potirati.

Kao što se čovek u zrelo doba smiruje,

priklanja meditiranju i uživanju

u plodovima svog minulog rada,

tako i čovečanstvo, budući da ulazi

u doba zrelosti, treba da ukine

destruktivne, a obuzda ostale aktivnosti,

da, uopšte uzev, smanji brzinu

jurnjave na putu opsesivnog,

blagotvornog i kobnog progresa,

da se što češće zamišlja

nad vlastitim delovanjem,

da ispravlja greške predaka i,

ne prepuštajući se

obamrlosti zadovoljnog, uživa

u duhovnim i materijalnim dobrima

koja su stvorena,

a još nisu na pravi način

dostupna svim ljudima sveta.

 

 

 

 

 

 

 

 

sledeće poglavlje

sadržaj