|
|
|
|
|
|
|
|
|
I PRVOBITNI PRINCIPI
HEUTERANIZMA Dok je mlad, nezreo, u velikoj meri nepromišljen,
čoveku se čini da će živeti večno, da će relativno
lako naći rešenja za mnoge probleme, da će se neki od njih čak
sami rešiti. Zato pojedinac u periodu sazrevanja nije zabrinut za svoju
sudbinu. Tako se tokom proteklih vekova ponašao i ceo ljudski
rod, donedavna konglomerat pretežno nezrelih i nepovezanih ljudskih
zajednica. Život na ovoj planeti on nije uništio samo zato što je bio na
niskom naučnotehnološkom nivou. Na kraju drugog milenijuma, međutim, čovek
ima velike mogućnosti da uništi i sebe i sav život na Zemlji. Odnedavna
se on, i hotimično i nehotice, upustio u to uništavanje, te ima istine u
tvrdnji skeptikâ da smak sveta već traje. Srećom, pogubna šansa još nije u potpunosti
iskorišćena, nada još nije ugašena. Na razmeđi milenijumâ
čovečanstvo postaje zrelo i celovito biće, a njegovi umni i
dalekovidi pripadnici, kojih je sve više, shvataju da se globalni problemi
neće rešiti sami od sebe, čak ni parcijalnim akcijama pojedinih
ljudskih grupacija, nego radikalnim promenama u čoveku i u svetu kao
celini. Nisu brojni putevi spasa od kataklizme koja preti. Jedan
od njih je stvaranje Heuteranije, sveta koji će se veoma razlikovati od
dosadašnjeg i sadašnjeg. Zametak tog novog sveta je u Prvobitnim principima
heuteranizma. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
1. DEMOGRAFSKI PRINCIP Čovečanstvo
je odiskona stihijski evoluiralo u
svakom pogledu, pa se stihijski i
množilo. Krajem drugog
milenijuma prekomeran priraštaj
stanovništva postao je najveći
svetski problem, iz kojeg, neposredno
ili posredno, proizilaze gotovo svi
drugi problemi. Demografska eksplozija
je katastrofalna zbog toga što svaki
pojedinac, naročito u
razvijenim zemljama, u toku svog života direktno ili indirektno
potroši veliku količinu
raznih vrsta goriva, pesticida,
veštačkih đubriva, deterxenata i drugih
štetnih materija. Stoga početkom
trećeg milenijuma, u epohi Heuteranije,
čovečanstvo treba da počne
kvantitativno da se smanjuje, a kvalitativno uvećava,
i taj proces treba da traje sve dok
čovek ne prestane da truje i sebe samoga
i ostala živa bića. Čak i ako u svim
regionima sveta budu eliminisane
najveće socijalne nesreće, siromaštvo, boleštine
i glad, neće biti potrebe
za prevelikom populacijom na Zemlji. Čovečanstvo
nije zajednica insekata, mentalnom sklopu i
ukupnom životu njegovih subjekata najviše bi odgovarao
kvantitet od dve milijarde
ljudi. Milijarda bi trebalo
da bude minimum, a tri milijarde
maksimum svetske populacije. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
2. EKOLOŠKI PRINCIP Poremećaj
ekološke ravnoteže evidentno je
najstrašnija posledica intenzivne
eksploatacije zagađujućih
resursa i preterane upotrebe štetnih
hemikalija. Svaki čovek je, po diktatu naučnotehnološke
epohe, u manjoj ili
većoj meri zagađivač životne sredine, te svaki treba da
oseća grižu savesti i gnev
prema onima koji ga primoravaju da
bude saučesnik u
uništavanju prirode. A oni neodgovorni,
bezumni i bezobzirni moćnici koji
forsiraju abnormalnu proizvodnju otrovnih
materija, krčenje ogromnih
šumskih kompleksa i druge destruktivne
aktivnosti, mogu se smatrati
zločincima protiv
čovečanstva i celokupnog života na
Zemlji. Zamena fosilnih i
nuklearnih goriva sunčanom
energijom, svođenje
proizvodnje i upotrebe štetnih materija na
najmanju meru, sanacija šuma i drugih
zelenih površina, čišćenje
zemlje, vode i vazduha, biće, u
heuteranističkom periodu, izuzetno važni zadaci
čovečanstva. A kad se biološka
čistoća vrati među živa
bića, kad se uspostavi globalna ekološka
ravnoteža, njeno održavanje
biće permanentna preokupacija ljudskog
roda dok je sveta i veka. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
3. EKONOMSKI PRINCIP Stvaranje materijalnih
uslova za što atraktivniji
život svih ljudi i održavanje ekološke
ravnoteže biće u dogledno
vreme glavne determinante ekonomske
delatnosti stanovnikâ ove
planete. Rast kvantiteta dosad
beše jedan od osnovnih
zakona te delatnosti. U
heuteranističkoj epohi, koja se može nazvati i epohom ljudske
samoregulacije, obim proizvodnje
materijalnih dobara svakako će
prestati da raste, zatim će jedno
vreme opadati, da bi se napokon
ustalio na nivou koji bude odgovarao
veličini i novom načinu života
svetske populacije. Kvalitet proizvodnje
materijalnih dobara, kao i kvalitet samih
tih dobara, neprekidno će da
raste. Proizvodni procesi
biće automatizovani i zatvoreni, a
zagađujuće sirovine i otrovne hemikalije
biće zamenjene čistim, po zdravlje svih živih
bića neškodljivim
supstancama. Ekonomično
iskorišćavanje sunčane energije, sveopšta primena
elektronike, procesi i produkti
bazirani na dostignućima
mikrobiologije i genetskog
inženjeringa, proizvodnja
neškodljivih supstanci i osvajanje kosmosa zacelo će biti
osnovni elementi ekonomske delatnosti u epohi Heuteranije. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
4. POLITIČKI
PRINCIP Heuteranistima će
se početkom
trećeg milenijuma moći smatrati svi
pojedinci koji budu želeli da
čovečanstvo sebi i svetu obezbedi dugovečnu
egzistenciju na način formulisan putem ovih i budućih
heuteranističkih principa. Jedni će ljudi
biti pasivni pobornici ideje heuteranizma, drugi će biti
aktivni subjekti heuteranističkog
pokreta. I jedni i drugi treba
da imaju na umu da će se njihovi
heuteranistički snovi moći ostvariti, ili njihove zablude
bezbolno ispraviti, u svakom demokratskom
društvu, bilo ono
kapitalističkog ili
socijalističkog uređenja. Te dve društvenoekonomske
formacije sve više se
zbližavaju, a u dogledno vreme
će neminovno roditi treću,
heuteranističku, koja će imati najbolje odlike
oba roditelja. Prema tome, osnovni
politički cilj heuteranista ne
treba da bude osvajanje vlasti po
svaku cenu i nasilna promena
društvenog uređenja zemlje u kojoj žive,
nego stvaranje uistinu demokratskog
društva, u kome će svaka
ljudska jedinka ili grupacija moći da izlaže
svoje ideje i da se na kulturan
način bori za njihovu
realizaciju. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
5. ORGANIZACIJSKI
PRINCIP Da bi jedan pokret bio
delotvoran, treba da bude valjano
organizovan. No osnovni cilj
heuteranista je predočavanje
čovečanstvu koherentne i
upečatljive opomene, a od svih ljudi na
planeti zavisi hoće li oni ovaj
svet učiniti boljim
ili ne. Stoga je postojanje
heuteranističke filozofije i
ideologije bitnije od postojanja
heuteranističkog pokreta. Čovek današnjice
poznaje i demokratska, i
poludemokratska, i nedemokratska
društva. U prvima će
heuteranisti, ako budu želeli, najlakše osnivati
svoje organizacije, u drugima i
trećima osnivanje takvih
organizacija odvijaće se u teškoćama,
naporedo sa borbom za vladavinu razuma i
naroda. Neka društva su
već sada, na kraju dvadesetog
veka, tako blizu ostvarenja heuteranističkih
ideala da u njima ni u epohi
Heuteranije neće postojati
velika potreba za organizovanim
heuteranističkim pokretom. Ipak, ako ideja
heuteranizma zaživi pravim životom, u toku dvadeset prvog
veka zacelo će, radi što efikasnije
borbe za spas
čovečanstva, u svim zemljama sveta
postojati heuteranističke
organizacije. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
6. PACIFISTIČKI
PRINCIP U daljoj i bližoj
prošlosti čovečanstvo
je, zbog nesavršenosti
ljudskog bića, bilo prožeto
bezbrojnim antagonizmima, koji su vrhunac
dostigli u dvadesetom veku. Prevazilaženje tih
antagonizama jedan je od osnovnih uslova za opstanak ljudskog
roda. Greše svi oni koji
smatraju da su ratovi neizbežan
začin istorije. Notorna je
činjenica da su oružani sukobi posledica ljudskog
egoizma i društvenoekonomskih
nepravdi, ili, šire gledano,
sporog uzdizanja ljudskog bića od
životinje ka čoveku u
najvišem smislu reči. U dogledno vreme ljudi
će biti duhovno i materijalno
bogatiji nego sada, društvenoekonomske
nepravde biće
najvećim delom iskorenjene, pa će i oružani
sukobi biti eliminisani. Utoliko pre što su
oni, zbog naučnog i tehnološkog
progresa, za opstanak
čovečanstva izuzetno opasni. LJudi, po svoj
prilici, ne mogu bez
rivalstava, te će, kad jednom prestanu da
ratuju oružjem, nastaviti miroljubive
borbe, takmičenja u
stvaranju duhovnih i
materijalnih dobara, u kreativnim i
relaksativnim aktivnostima, koje
čovekovu svakodnevicu i ukupnu egzistenciju čine sadržajnijom
i lepšom. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
7. KULTURNI PRINCIP LJudi su, kao
nesavršena bića, oduvek gledali, a mnogi i danas
gledaju u prvom redu vlastite
neposredne interese. Samo veoma kulturni
pojedinci zaokupljeni su na
pravi način tako golemim i
naizgled maglovitim problemom kao što je opstanak
čovečanstva. Da bi takvih
pojedinaca bilo što više, potrebno je da kultura
prožima najveći deo
života svakog čoveka. Jedan od njenih
osnovnih zadataka je oslobađanje
ljudskog bića od egoizma. Duhovna širina,
objektivnost i tolerancija
najuočljivije su karakteristike
kulturnog čoveka. Ali oslobađanje
od egoizma, u duhovnom i materijalnom
bogatstvu, ne znači i
odricanje od životnih radosti. Ako se ima na umu da
je kultura zbir svih
čovekovih pozitivnih tekovina i aktivnosti, uključujući
i promene u njemu samome, može se
zaključiti da nju, uzetu u najširem
smislu reči, čine pozitivni
elementi nauke, umetnosti, ekonomije, politike,
relaksacije i drugih ljudskih
delatnosti. Ove delatnosti,
prvenstveno nauka, umetnost i
relaksacija, u epohi heuteranizma biće osnova
svakodnevnog života velike većine
ljudi na svim meridijanima sveta. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
8. ETIČKI PRINCIP Novi svet može
stvoriti i činiti sve
boljim samo novi, veoma
kulturan čovek. On će biti uman,
objektivan i tolerantan, demokratičan i
pravičan, otvoren za sve promene u sebi i u svetu, oslobođen od
nacionalnih, rasnih, klasnih, generacijskih, polnih
i drugih predrasuda. Putem naučnog i
tehnološkog progresa čovek je sebi
stvorio mogućnost da se sve više meša u
delovanje prirode. To je vrlo velika i
vrlo opasna šansa. U epohi samoregulacije
gospodar planete moraće pomno da
preispituje i kontroliše kako
svoju nutrinu tako i procese koji
se, zahvaljujući u
velikoj meri i njegovom delovanju,
dešavaju oko njega. Ovom promišljanju vlastite delatnosti naročito
često će biti dužni da pribegavaju, i
već treba da pribegavaju, moćnici
i eksperti koji mogu da
utiču na odvijanje stvari u domenu ekologije i
genetskog inženjeringa. Kontrola svih
čovekovih delatnosti može biti efikasna samo u demokratskim
društvima, u dobro povezanom i
harmoničnom svetu. U takvom svetu o svim
problemima, lokalnim i globalnim, odlučivaće
svi ljudi, a ne samo vlastodršci,
eksperti i odabrani
predstavnici naroda. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
9. KOMUNIKACIJSKI
PRINCIP Naučne,
umetničke, poslovne, oficijelne i privatne
veze među ljudima, u regionalnim i
planetarnim razmerama, u narednom će
periodu biti još brojnije, raznovrsnije i
čvršće nego u tekućem. One će
značajno doprinositi duhovnom i
materijalnom razvoju, ujedinjavanju,
harmonizaciji i demokratizaciji
čovečanstva. Osim toga, blagostanje
heuteranističke epohe pružiće ljudima
mogućnost da svoj život obogaćuju na
najrazličitije načine, pa i na mnogobrojnim
putovanjima. Da bi ta putovanja
bila što prijatnija i korisnija, da bi
naučnici, umetnici, poslovni partneri, turisti, svi ljudi na svim
kontinentima međusobno što
lakše usmeno i pismeno
komunicirali, potrebno je da se
čovečanstvo opredeli za jedan
zajednički, naučno oformljen, gramatički i
pravopisno jednostavan, a leksički i
izražajno bogat jezik, kojim će se,
pored maternjeg i, u višejezičkim
sredinama, jezika sredine, služiti svi stanovnici
planete. Najbolje bi bilo, s
obzirom na to da verbalno
komuniciranje ne bi trebalo da jedne
ljude stavlja u superioran, a druge u inferioran
položaj, da to planetarno
sredstvo sporazumevanja bude esperanto ili
neki drugi nacionalno neutralan
jezik. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
10. HEDONISTIČKI
PRINCIP Bezbroj ljudskih
generacija, delujući manje
ili više racionalno, često
ulažući u to delovanje ogromne napore, neretko podnoseći
svakojake žrtve, davalo je tokom
proteklih vekova obol duhovnom i
materijalnom napretku
čovečanstva. Taj proces je
nezaustavljiv. On je hiljadama godina
bio isključivo
pozitivan, sve dok nije, u naučnotehnološkoj
epohi, postao i opasan. Svako zna da će
se pozitivne tekovine i dalje
iskorišćavati i unapređivati, ali valja shvatiti da
je sada takođe veoma
važno, možda najvažnije, negativne tekovine
potirati. Kao što se čovek
u zrelo doba smiruje, priklanja meditiranju
i uživanju u plodovima svog
minulog rada, tako i
čovečanstvo, budući da ulazi u doba zrelosti, treba
da ukine destruktivne, a obuzda
ostale aktivnosti, da, uopšte uzev,
smanji brzinu jurnjave na putu
opsesivnog, blagotvornog i kobnog
progresa, da se što
češće zamišlja nad vlastitim
delovanjem, da ispravlja greške
predaka i, ne prepuštajući
se obamrlosti
zadovoljnog, uživa u duhovnim i
materijalnim dobrima koja su stvorena, a još nisu na pravi
način dostupna svim ljudima
sveta. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|