2.
TRI KRITERIJUMA U SAGLEDAVANJU KULTURE |
*
|
Sa
estetskog stanovišta
najbolje se određuje lepota koja, kako bi rekao stvaralac, može spasiti svet. Pod takvom lepotom podrazumeva se ne samo pregršt estetskih katerogija što determinišu umetnička dela, dakle, ne samo lepo u suženoj vizuri, te skladno, uzvišeno, originalno, duboko, izražajno, privlačno, ljupko, duhovito i druge estetske kategorije, nego se pod lepotom, u širem poimanju, podrazumeva i lepota sveukupnog življenja, lepota kao amajlija bez koje bi čovekova egzistencija bila teža no što je, neretko i nepodnošljiva. Sa utilitarnog stanovišta najbolje se određuje šta je u postupcima ljudskih jedinki i grupacija korisno za njihovo uže, šire i najšire okruženje, u sadašnjosti i budućnosti. Utilitarno stanovište je blisko etičkom, ali među njima postoje i razlike. Na primer, čovečanstvo bi imalo velike vajde ako bi energično bili eliminisani svi zlotvori koji štete nanose i ljudima i prirodi, počev od pukih kriminalaca, do beskrupuloznih političara i biznismena profitera. No etičke norme nalažu legalističku obzirnost prema svim ljudima, pa i prema onima koji se često ponašaju kao neljudi. << >> sadržaj |